This book reminds me of that one horse drawing where one half is extraordinary drawn whereas the other is just scribbled. The concept the author's explaining and building around the characters abilities is very interesting, yet I'm baffled by how the characters are written. One aspect of them is amazing and then they open their mouth; what gives them depth is their abilities, not their personality, cause if that's the case they'd be cardboard. There's almost nothing there (save for a couple of characters which, unfortunately, is not enough).
The plot remains the sole interesting and well thought through part, although the climax of the book was somewhat underwhelming. I will, however, continue on with the series only because I'm curious enough about the plot.
„Meštar od rezanaca“ napisan je u duhu grotesknog, ciničnog humora čiji je mrak prožet tračcima nade koja se javlja u ljudskoj otpornosti, prijateljstvu i ljubavi. Radnja romana smeštena je neposredno posle masakra na Tijenanmenu. Počinje sa dva prijatelja – profesionalnim piscem i profesioanlnim davaocem krvi – koji svakog dana zajedno večeraju. Šeng, pisac, udaljen je za samo jedan propagandni roman od ulaska u Veliki leksikon kineskih pisaca. On žudi da napiše roman zasnovan na životima koje svakodnevno sreće ili lično poznaje, ali ga parališu posledice Partije koja može da mu potpuno unizi i cenzuriše karijeru. Kroz svoja razmišljanja on pretvara živote ljudi koji ga okružuju u umetnost, na isti način na koji jedan zanatlija od testa pravi ukusne rezance.
„Meštar od rezanaca“ je uznemirujuć roman koji je u navratima pomalo težak za čitanje, ali duboko pogađa u srca čitalaca, baš kao ogorčeni vapaj njegovih likova protiv nečovečnost u komunističkoj Kini. Nije potrebno da u pričama ovog romana čitamo između redova da bismo osetili gorki bes i jad koji je Ma Đijen smelo usadio u svoje reči.
Ima nečeg vrlo hipnotičnog u Su Tongovom stilu pisanja što njegove priče čini interesantnim za čitanje. Pomalo je poput sedenja i slušanja naših baka i deka kako se kroz priču prisećaju svoje prošlosti – ponekad nepovezane, ali se pred kraj sve složi i vrati na svoje mesto, prenoseći najvažnije elemente radnje i likova. Ove tri novele, poput takvih priča, oživljavaju umove čitalaca.
He looked at her, instead of through her, for the first time since they were engaged. From a Leonardo she had become a living woman, with mysteries and forces of her own, with qualities that never eluded art.
E. M. Forster never ceases to amaze me. He knows how to give the soul and philosophy to a character and decorate their mind with such rich phsychology that no other writer can. His descriptions are so full of life and his parallels are so thought provoking. This little book is so full of life, love, contemplation, melancholy and so so much more. E. M. Forster was a man who understood love and life and felt both deeply.